PUT OKO SVIJETA

Jučer je točno u podne kroz moj grad prošao vlak. Danas također. Ma svaki dan prođe, nije to sad neka novost. Ali nekih novosti ipak imam.

Prošli tjedan, mislim u utorak, odlučio sam otići na put oko svijeta. Baš tako, odjednom, k'o grom iz vedra neba. Bio sam jako uzbuđen, ipak mi je to bilo prvo tako veliko putovanje. Pripremao sam se za put skoro cijeli tjedan. Priprema je bila više psihička, nisam htio tegliti gro stvari sa sobom, samo ono najnužnije. Na kraju sam se spakirao u jedan ruksak, mislim da mi je kamera zauzela najviše mjesta. Htio sam slikati što više.. ali opet ne pretjerivati, ipak je bolje gledati onak, normalno, k'o što to radi čitav normalan svijet, nego po japanski- kroz kameru.

I tako sam ja jedva dočekao jučerašnji dan i početak svog velikog puta. Vlak je kretao petnaes' do dvanaes', a ja došao na istočni kolodvor malo ranije, oko pola. Svi su me došli ispratiti, obitelj, prijatelji.. pa čak i neki poznanici, ne znam točno zašto. Svi su bili uzbuđeni, neki pomalo i uplašeni, ali stvarno bez razloga.. Pa nije da idem na kraj svijeta.. U biti, išao sam, pa naravno, na kraj svijeta i nazad, ali nije to sad zvučalo baš opasno. Pa svijet je globalno selo.

Lebarović reče 11.45, a ja se ukrcah na vlak. Napokon! Vozio se ja tako punih 15 minuta, onda presjeo na drugi vlak (naravno, za vrijeme vožnje), a kada nego točno u podne! Još sam pogledom ispratio prvi vlak koji se polako zaustavljao nakon što smo mi presjeli.

Bilo je odlično na putu. Moglo je i bolje, ali, zadovoljan sam. Danas se vratio, točno u podne. Svi su me opet dočekali. Ukratko sam im ispričao dogodovštine sa puta i otišao doma malo prileć. Na putu se nisam uspio baš odmoriti, blještilo je sunce cijelo vrijeme, a i nisam htio ništa propustiti.

Maloprije odem ja na net vidjet šta ima nova, a kad ono ništa. Pa ja proputovao cijeli svijet uzduž i popreko (ok, lažem, samo uzduž), a ovdje se ništa nije nije promjenilo. Ni mentalitet, ni političari, ni kazališna ponuda, ni krizno stanje gospodarstva.. ama baš ništa!

Tražim ja uporno, sve pregledavam, a ni na zapadu ništa novo. Jedino na istoku Koreje zveckaju svojim metalima. Ovaj put ne plemenitim.

Totalno sranje velim ja, proputovao cijeli svijet i pronašao sebe, a tu sve ostalo isto. Pa opet ću se izgubiti. Kvragu.

P.S. Pošto je 10. post, nema 10. slova. Nije bio neki problem, ali je zato posljednji tekst bio grozan, morao sam ga 5 puta ispravljat da se riješim 9. slova. Također, [za bolje razumijevanje teksta baci oko na 5. i 1. post].