MIESUNDERSTOOD

Bio je on vrijedan i nadaren matematičar. Na jednoj teoriji je radio jako dugo.. godinama.. i napokon se izvod formule bližio kraju. Vjerovao je da će da će ta njegova teorija napravit pravu revoluciju u svijetu, što na neki način i jest, no nikako ne na način koji je on tako željno očekivao.
Najviše je volio pisati nalivperom, u svom dvorištu, u debeloj hladovini starog hrasta. Taman kad je završio izvod, spustio se grozan pljusak. Najgori u dugo vremena. Tako je jako padalo da nije ništa vidio pred sobom, pa je ukipljeno stajao na mjestu, ne mogavši naći ulaz u kuću.
Sve, baš sve je stradalo u nepune tri minute pljuska. Lijepa plava slova su se brzo topila, pretvarajući taj važan matematički izvod u niz predivnih malih plavih akvarela. No on nije vidio ljepotu tih slika, bol je još bila prejaka. Odlučio je da se više nikad neće baviti matematikom.
Shvaćao je on sve jako dobro, pa je odlučio ništa ne bacati. Tek sljedećeg jutra je išao pokupiti sve te papire te ih stavit sušiti. Od gotovo 200 strana, samo na jednoj jedinoj je ostalo nekoliko vidljivih znakova. Uzeo je taj papir, i odmah je prepoznao prvu stranu svojeg rada, onu s aksiomima. Točno na sredini lista, ostalo je napisano samo '1/<=>' Raznježio se kad je to vidio, te mu je jedna suza potekla niz obraz i pala ravno na papir, i to ne bilo gdje, baš nasred papira gdje je izbrisala onaj '1/'. I tako je ostalo samo '<=>'.. Svidio mu se uzorak, te je odmah poslao ikei dizajn za tepih gdje se to njegovo '<=>' niže u dva okomita smjera (slika ispod, te http://www.ikea.com/dk/da/catalog/products/30140754 ).

Kad se sve posušilo, pokupio je papire i otišao ravno u galeriju suvremene umjetnosti. Tamo je glavnom kustosu pokazao svoje tek posušene akvarele, te ga pitao može li u toj galeriji izložiti svoj dugogodišnji rad. Kustos se oduševio, i tehnikom, i simbolikom i svime ostalim, iako mu sam autor ništa nije otkrio o pozadini djela. Autor je sve shvaćao, pa je odmah vidio da je kustos potpuno krivo shvatio njegov rad. Znao je on da će i ostali posjetitelji krivo shvatit njegov rad, ali to ga nije smetalo. Jednostavno je htio svoj rad podijelit s drugima, a istodobno se nije htio ni vraćati matematici, ni bilo kome objašnjavati svoju tužnu priču.
Mjesec dana kasnije otvorena je izložba njegovih akvarela, koju je po jedinom sačuvanom fragmentu nazvao- 'manje je više'.


P.S. Očekivano, 8. post je bez 8. slova!